Što je metabolički sindrom?
Metabolički sindrom, odnosno, MetS je jedan od najčešćih metaboličkih poremećaja (sindroma); skup simptoma povezanih s razvojem kardiovaskularnih bolesti i šećerne bolesti tipa 2 (DMT2). Obilježava ga supostojanje sljedećih simptoma: intolerancija glukoze, pretilost, dislipidemija i visoki krvni tlak.
Nekoliko metaboličkih poremećaja koji se pojavljuju istovremeno kod jedne osobe čine metabolički sindrom. Prema smjernicama IDF-a, za postavljanje dijagnoze metaboličkog sindroma moraju biti zadovoljena tri kriterija; abdominalna debljina zajedno s bilo koja dva od 4 ostala navedena metabolička poremećaja:
– Abdominalna debljina (definirana prema opsegu struka s etničkim specifičnostima; ako je ITM>30, nije potrebno mjeriti opseg struka);
– Koncentracija triglicerida u serumu ≥ 1,7 mmol/L (150 mg/dL) ili započeto liječenje prethodno dijagnosticirane hipertrigliceridemije;
– Koncentracija HDL-a u serumu < 1.03 mmol/L (40 mg/dL) u muškaraca ili < 1,29 mmol/L (50 mg/dL) u žena ili započeto liječenje prethodno dijagnosticirane dislipidemije;
– Sistolički arterijski tlak ≥ 130 mmHg i/ili dijastolički arterijski tlak ≥ 85 mmHg i/ili započeto liječenje prethodno dijagnosticirane arterijske hipertenzije;
– Koncentracija glukoze natašte ≥ 5,6 mmol/L (100 mg/dL) ili prethodno dijagnosticirana šećerna bolest tipa 2. Ako je koncentracija glukoze natašte jednaka 5,6 mmol/L (100 mg/dL), preporuča se učiniti tzv. oGTT (test oralnog opterećenja glukozom), iako to nije nužno za postavljanje dijagnoze metaboličkog sindroma.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Hrvatskoj je u 2011. godini zabilježeno da je 85% smrti uzrokovano kroničnim nezaraznim bolestima, dok je prevalencija metaboličkoga sindroma viša od 30% u općoj populaciji Hrvatske (WHO 2011). Oko 25% odrasle europske populacije ima metabolički sindrom, a njegova prevalencija varira ovisno o dobi, geografskoj lokaciji i obilježjima populacije. Posljednjih godina dolazi do zabrinutosti zbog sve veće pojave čimbenika rizika za pojavu pretilosti i MetS-a u djece i adolescenata. U razvijenim zemljama, MetS je pronađen u 24% do 51% mladih s prekomjernom tjelesnom masom, dok je prevalencija tih bolesti u porastu i u vrlo male djece. Općenito nedostaje podataka o učestalosti MetS-a među djecom i mladima u Hrvatskoj.